Na brigu svitlosti

Željezno, vjerska stranica, 02.03.2010. - HN 10/2010

ezuš s Petrom Ivanom i Jakovom na brigu. Preobrazi se pred njimi i sviti mu se lice kao sunce, pratež mu je obijelila kao snig. Petar jur ima svoj program, hoće ostati na ovom brigu i će načinit tri šatore, za Jezuša jednoga, Mojzeša i Iliju, ki su im se isto skazali. Svi smo tako, kad bi nek to veselje, ko nas ovde-onde dočeka duralo na vijeke, ali moramo je ostaviti, kako su morali i Petar i drugi ostavit brig radosti i pojti doli, kade je borba, nevolja čekala. Projduću nedilju je vrag htio pokazati i dati Jezušu sve bogatstvo i diku svita, a na ovu nedilju Jezuš zame sobom ove tri apoštole i pokazao im je svu radost i veselje, ko čeka one, ki mu ostanu vjerni. Dva brigi, na jednom vrag, a na drugom, blaženim brigom Jezuš. Kakova razlika! Plazniti na brig je jako naporno, mučno. Ali koliko ih je, ki nek iz nasladnosti idu i plaznu gori, a dosta puta se i pomrznu, ili onemoću i zbog toga umru. Ali ki plazni na brig, kade ga Bog čeka, ta je pun radosti i žitka, a to su kriposti, ke nam veselje, radost daju. Zato gori na brig Tabor, kade nas sām Bog čeka. Jezuš se je na brigu Taboru preobrazio i svitilo mu se je lice kao sunce. Svaki človik se preobrazi, ki dojde do blizine Božje. I božjemu človiku se sviti lice, a još jače duša. Na brigu nemoremo bižati, nego korak po korak sve više. Tako je i s našim duševnim životom, nismo odmah kod Boga, nego korak po korak uz teškoće, nevolje, ali i uz veselje idemo, sve više i zdižemo se do Boga. I kad dojdemo do njega, onda ćemo i mi reći s Petrom: Dobro nam je ovde biti, a sve moraju ostaviti zdola ti, ki se počnu penjati, dizati po brigu gori. S terom ne ide. Tako je i u našem duševnom životu, ostavitit grišna poželjena, bogatstvo i diku svita i ovako ćemo za čuda laglje dojti do cilja, do Boga, ki nas sa raširenimi rukami čeka. Svi smo pazvani na ov brig blaženstva. Čim se jače približavamo k Bogu, tim nam laglje ide, jer Bog je kao magnet, čim bliže dojdemo k njemu, tim nas jače vliče k sebi. Čim smo bliže k njemu, tim jače je svitla i naša duša. Ali ako nekoga Bog ostavi, u tom se počne škurina širiti, sve je škuro i zaškuri se pred njim vas svit. Tako je i s danom, i polje, ako je ne čistimo, ne zničimo halugu, zadusit će litinju. I naša duša je ovakovo polje, ako ju ne čistimo, zadusit će ju haluga grih, umira vjera, ljubav i mrtvi smo. Vjera nam kaže pravi put prema Taboru, kade nas Bog čeka. Božje zapovidi su putokaz. Neki mladić pita Jezuša, ča mi je činiti, da u nebo zajdem. Jezuš mu veli: Drži zapovidi! Ali koruna svih zapovidi je, ča je Jezuš rekao: Ljubite se med sobom, kako sam ja ljubio vas! Nek u ljubavi zreja človik za pravoga vridnoga človika. Najsvitlije svitlo Božje na svitu je ljubav. Nek ljubav nas sjedinjuje s Bogom, tako i medjusobno. Bog te ne s bičem, nego ljubavom čeka. I zame te sa sobom na brig veselja. Gdo je kod Boga, ta je s Bogom na brigu Taboru. Bog te zove na ov brig bar te čekaju barkakove teškoće, nevolje, Bog ti daje i moć, da sve prevladaš i ne ostaneš stati na pol puta. Vidimo čuda puti u televiziji, kako turisti idu prik dibanjkov, puni vode i kako davaju jedan drugomu ruku. Gdo je jur prošao prik dibanjka, dava ruku slijedećemu i ga potegne k sebi. Tako čini s nami i naš Bog. Daje nam ruku prik dibanjka, prik svih nevolj, i ostavljamo grih i Bog nas trgne k sebi, spašeni smo, da budemo na vijeke na brigu Taboru u nebu, kod Boga. ❐