Božić je mimo — ali i na Vazme tribaju prebivališće

Željezno, 02.03.2010. - HN 10/2010

Toliko se je jur govorilo i pisalo o južnogradišćanskoj Eberavi, da je sve dodatno zapravo samo još ponavljanje. Političari su narod nahuskali, narod je pak slobodno i dobrovoljno glasao — a pri tom nije vjerojatno mislio ni sekundu na Badnjak niti ne na Veliki četvrtak ili Veliki petak. Veliki je ovo poraz, zapravo debakl za sve Crikve, a posebno i za Katoličansku crikvu isto kao i za demokraciju. Bilo ka Crikva s nje brojnimi zastupniki i dostojanstveniki nije uspila u tom da u većinu ljudi, u narod zacipi milodarežljivost. Jur skoro dvitisućljeća prodikuje ljubav prem bližnjemu, glasi darežljivost i da bi dilili sa svojimi bližnjimi, susjedi i onimi, kim je naša milosrdnost najpotribnija. Ali ništ od toga. Ideja kako ove Crikve tako i drugih institucijov Crikav je odlična, ali izvedba, realizacija je jako manjkava. Zač? Kad je človik sām po sebi i po svojoj naravi sebičan, egoist. Ali ujedno u sebi imamo i dobrotvornu, karitativnu žicu, ka nam veli da triba diliti, da triba drugomu dati, tomu ki nima, ki je slab, betežan ili nemoćan. Crikva nas je učila, svaki put nanovič, da i u školi išćemo noćišće, prebivališće i imamo toliko pomilovanja s Jožefom i Marijom, ka je porodila Jezuša u špilji, na slamici i ga položila u jaslice. Ali u realnosti je to sve drugačije.